Matija Benić i Filip Rutić upoznali su se na literarnoj skupini u srednjoj školi, a sada su obojica studenti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Njihova suradnja uspješno se odvija već godinama, a na obalu rijeke Mrežnice došli su sa svojim novim dugometražnim filmom Povjerenje, koji je premijeru imao na Pula Film Festivalu. Film je lokalan, bavi se problemima koji su i Filipu i Matiji poznati, pa smo nakon filma porazgovarali s redateljem i scenaristom o temi filma, procesu rada na filmu i mnogočemu drugome!
Kako izgleda vaš proces zajedničkog pisanja?
MATIJA: Uvijek smo u istoj prostoriji, ali Filip je taj koji baš fizički piše. Uvijek imamo plan što ćemo pisati, a svaka scena koja nastane je spoj dogovora i rasprave.
FILIP: Nekad znam Matiju zaustaviti u priči, sam napisati nešto, pročitati mu to naglas i onda on da svoj komentar i prijedlog što prepraviti. Mislim da je to prilično zdrav proces zajedničkog pisanja.
MATIJA: Jako nam je važno to čitanje naglas, sve što napišemo uvijek pročitamo po ulogama; to daje tekstu na tečnosti.
Kako rješavate umjetničke razlike?
FILIP: Poetike su nam slične, volimo iste stvari i imamo iste uzore, tako da ih nema puno. Kad ih ima, uvijek razgovorom, ako to ne ide, onda se krenemo suptilno vrijeđati, a zadnja opcija nam je vrijeđanje drugih ljudi (smijeh).
MATIJA: (smijeh) Da, točno tako, i onda se nekako ispraznimo i lakše nam je doći do sporazuma.
Film Povjerenje snimljen je bez budžeta. Biste li se istoj temi vratili ponovno nekad kasnije, možda uz budžet?
FILIP: Ne.
MATIJA: Ne.
FILIP: Zapravo, lažem. Možda bih se vratio ovoj temi, ali u novinarskoj ili proznoj formi, istraživao bih varaždinsku političku upravu.
Zašto u filmu tematizirate problem smeća?
MATIJA: Film nikada nije trebao biti o smeću, njega smo pridodali tom filmskom svijetu kako bismo maksimalno lokalizirali film. To je ogroman problem grada u kojem živimo, tako da nam se nekako prirodno dogodilo da smo to ubacili i u scenarij.
FILIP: Budući da je radnja filma smještena u budućnosti, to nam je dalo i malu slobodu da eksplicitnije govorimo o toj temi. Naravno, taj problem bi se još bolje prikazao da smo imali budžet, ovako je ekipa filma za potrebe snimanja razbacivala hrpu smeća po uglu ulice, a na kraju dana bi sve to pospremila.
Važan element filma je tajnovita Agencija¸ čiji je zaposlenik glavni lik, koja služi ljudima koji trebaju osobu koja će ih slušati. Vidite li potrebu za Agencijom u stvarnom životu?
FILIP: Mislim da nije poanta u tome što društvo treba, jer društvu ne treba puno stvari, no pitanje je treba li Agencija društvo? Agencija koristi društvo i njegove tajne za mnogo stvari, koristi ranjivost drugih ljudi za vlastitu dobrobit.
MATIJA: Slažem se s Filipom, ali dodao bih da Agencija već u nekom obliku postoji; ljudi svoje tajne govore psiholozima, svećenicima, prijateljima.
Je li Povjerenje žanrovski film?
MATIJA: Mi smo zapravo napravili spoj žanrovskog i slice-of- life filma.
FILIP: Da, takav sličan spoj je i naš novi projekt, koji je film ceste i slice-of- life, samo što smo u njemu možda još i više naglasili žanrovske elemente.
Premijeru filma imali ste na filmskom festivalu u Puli. Je li to došlo neočekivano?
MATIJA: Kad smo završili prošli dugometražni film, Filip i ja smo ga pogledali, sjeli u kafić i odlučili da želimo napraviti još jedan. U tom trenutku nije bilo nikakvog konkretnog plana za dalje, samo smo znali da želimo još raditi.
FILIP: Znali smo da želimo napraviti bolji i ozbiljniji film, Pula nije bila u planu, ali htjeli smo da se ovaj film zaista prikazuje i da ga publika ima priliku vidjeti. Mislim da je to prirodni rast; želimo raditi ozbiljnije stvari i želimo da to publika vidi.
Koji biste film izdvojili kao inspiraciju za Povjerenje?
MATIJA: Alpe Yorgosa Lanthimosa.
FILIP: Sjećanje na ubojstvo Bong Joon Ho-a.
LIMUNSKO PITANJE: Limun najviše volim…
FILIP: Iscijediti po lignjama. – MATIJA: U piću.
