Marija Ratković Vidaković (Karlovac, 1985.). Diplomirala je 2012. godine filmsku, televizijsku i produkciju izvedbenih umjetnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. S više od 15 godina iskustva u festivalskom menadžmentu i filmskoj industriji, a što je započelo u Kinoklubu Karlovac, specijalizirala se za film za mlade i razvoj novih talenata. Od 2019. koordinira Youth Cinema Network, svjetsku mrežu filmskih festivala za mlade, filmskih organizacija te filmskih edukatora. Od 2010. do 2017. radila je u Hrvatskom filmskom savezu, najprije kao producentica i voditeljica festivalskih programa, a zatim kao tajnica HFS-a od 2015. do 2017. godine. Također je jedan od osnivača Four River Film Festivala koji je vodila od 2007. do 2017. godine. Marija se s obitelji 2017. godine preselila u Švedsku. Od 2018. radi kao profesorica filma i medija u u srednjoj školi Västerbergslagens utbildningsförbund u Ludvici. Diplomirala je 2021. godine na pedagoškom studiju s fokusom na film i medije na Sveučilištu Dalarna u Švedskoj. Marija je 2018. godine završila svoj prvi film u ulozi redateljice: srednjometražni dokumentarac “IKEA for YU”, prikazan na više od 25 festivala diljem svijeta, uključujući Sarajevo Film Festival i DOK Leipzig. Marija trenutno živi u Švedskoj i radi kao profesorica filma i medija, honorarna producentica i konzultantica. S Narcisom Darijević Marković trenutno radi na svom drugom dokumentarnom filmu “Ponovno rođena”.
Ciarda Tobin (Irska, 1974.). Završila je preddiplomski studij Drame i kazališta te Povijesti umjetnosti i arhitekture na Trinity Collegeu u Dublinu, a potom i diplomski studij Kazališta i izvedbe na University Collegeu u Corku. Ciarda radi na filmovima za mlade više od dva desetljeća i nikada nije prestala biti impresionirana količinom talenta mladih filmaša. Dok je radila za Fresh Film Festival, pogledala je tisuće filmova koje su snimili filmaši mlađi od 18 godina. U tom periodu također je sudjelovala u dodjeli nagrade Youth Cinema Networka (YCN), sudjelovala u međunarodnim žirijima i osnovala irski žiri za ‘Nagrade publike mladih’ (2018. i 2019.) Europske filmske akademije. Nedavno je preuzela ulogu voditeljice programa Next Generation na Irskom filmskom institutu.
Svebor Mihael Jelić (Zagreb, 1998.). U osnovnoj i srednjoj školi bavio se fotografijom, debatom, europskim parlamentom mladih, a završio je i srednju Glazbenu školu “Vatroslav Lisinski”, glavni instrument violina. Filmom se počeo baviti kada je bio sedamnaestogodišnjak. Prvi kratkometražni film snimio je baš u sklopu Four River Film Festivala. Nakon nekoliko kratkih filmova odlučio je započeti snimanje svog prvog dugometražnog filma „Zagrebački Ekvinocij“. To je bio amaterski bezbudžetni projekt, kojeg je on napisao, producirao, montirao i režirao. Unatoč tome bio je primljen na Pula Film Festival 2019., proglašen 4. najboljim hrvatskim filmom od strane HDFK (Hrvatsko društvo filmskih kritičara) te je bio najgledaniji domaći film u 2019. godini. Svebor je istim filmom aplicirao na Filmsku akademiju u Beču te je primljen u klasi oskarovca prof. Michaela Haneka. Tamo je još uvijek na studiju koji je pauzirao zbog rada na Frci. Frku je počeo raditi tijekom fakulteta te je uspješno povezao Filmsku akademiju u Beču s tim, inače također neovisnim, bezbudžetnim projektom. U Beču se ponovno fokusirao na violinu i glazbu te trenutno radi na pokretanju glazbene karijere sviranjem električne violine, produciranjem uživo elektroničke glazbe i live loopingom. Nedavno je konvertirao kombi u kamper te planira njime putovati svijetom idućih nekoliko godina.
Zdenka Gold rođena je 1975. u Zagrebu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost, indologiju i luzitanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim specijaliziranim filmskim radionicama među kojima su EURODOC 2011, EAVE 2013, ACE 2015 te PRODUCTION VALUE 2016. Nakon što je godinama bila angažirana u produkciji mnogih kazališnih i filmskih festivala te na filmskim produkcijama, 2006. godine osnovala je produkcijsku kuću Spiritus Movens. Tvrtka je specijalizirana za produkciju nezavisnih filmova (igranih i dokumentarnih) i bavi se organizacijom kulturnih i edukativnih događanja, koprodukcijama i servisnim produkcijama. Zdenka i dalje surađuje s drugim produkcijskim kućama kao izvršna producentica. Filmovi Produkcije Spiritus Movens bili su prikazani i nagrađivani na glavnim A festivalima uključujući službenu konkurenciju festivala u Cannesu (Sieranevada, Cristi Puiu), Quinzaine des Réalisateurs (Murina, Antoneta Alamat Kusijanović nagrađena Caméra d’Or), službenu konkurenciju festivala u Berlinu (Bog postoji, njeno ime je Petrunija, Teona Strugar Mitevska) i Venecijansku Mostru na kojoj je Belladonna Dubravke Turić osvojila nagradu Orizzonti Award for Best Short Film. Dokumentarci Spiritus Movensa redovito su prikazani na vodećim festivalima u regiji i prodani TV kućama.
Tomaž Pavković radi kao snimatelj, redatelj, novinar, producent, VJ i multimedijalni umjetnik. Od 2002. godine radi u timu DZMP – Luksuz produkcija, gdje je mentor mlađim kolegama i autor nekoliko kratkih filmova koji su prikazivani i nagrađivani na raznim domaćim i međunarodnim filmskim festivalima. Štoviše, mentor je projektima na kojima radi s ranjivim skupinama. Surađuje s romskom udrugom „Romano veseli“ iz Novog mesta. Također, vodio je filmske radionice s mladim izbjeglicama iz Sirije, Afganistana i Irana. Surađivao je s festivalima kratkih filmova Solo para Cortos (Barcelona) i Todos Somos Otros (Mexico City). Uz to je i dio tima Luksuz Film Festivala u Krškom. Od 2013. godine radi kao profesor filma u osnovnim školama u Sloveniji. Trenutačno vodi filmske radionice o prirodnoj i kulturnoj baštini regija Posavje i Dolenjska. Nedavno je na FEKK – Festivalu kratkog filma u Ljubljani, osvojio nagradu za najbolji slovenski film za svoj film „Škatla“, u kojem je kreativno iskoristio pronađene snimke (found footage) koje je snimio njegov otac.
Ljubo Zdjelarević, producent i redatelj, rođen je u Novoj Gradiški u Hrvatskoj 1981. godine. Odrastao je u Zagrebu gdje danas živi i radi. Diplomirao je povijest i geografiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te je studirao filmsku i kazališnu produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Više od dvadeset godina član je i Kinokluba Zagreb. Produkcijsku kuću Kinoteka d.o.o. osniva 2009. godine te producira razne dokumentarne, igrane, animirane i multimedijalne projekte, kao i muzičke spotove te televizijske reklame. Diplomant je EAVE-a (European Audiovisual Enterpreneurs), generacija 2012., a usavršavao se na radionicama Sarajevo Talent Campus, Insight-Out Postdam, Motovunska filmska škola, FEST Portugal, Cartoon Finance i sl. Član je Hrvatske udruge producenata, Hrvatskog društva filmskih djelatnika te Europske filmske akademije. Producirao je dugometražni igrani film ZG80, redatelja Igora Šeregija, kino-hit iz 2016. godine, dok je popularni nagrađivani televizijski dokumentarni serijal za mlade Generacija Y radio od 2010. do 2015., sveukupno producirajući preko 40 epizoda. Internacionalni televizijski šestodijelni dokumentarni serijal Borderline (r: A. Verbeke, T. Gudac, A. Savchenko i dr.) koproducirao je u suradnji s Off World (BLG), In Script (LTU), Urgh! (SLO), te Relation 04 Media (NOR). U suradnji s dizajnerskim studijem Šesnić i Turković realizirao je stalni izložbeni postav Memorijalnog centra „Faust Vrančić“ na otoku Prviću te je suautor multimedijalnog postava Muzeja Sinjske Alke. Trenutno je u predprodukciji projekta dugometražnog igranog filma Nešto jače od mene – priča o Draženu Petroviću, scenarista Ivana Turković-Krnjaka, u režiji Danila Šerbedžije.
Martha Otte rođena je 1951. godine u Kaliforniji u SAD-u, a 1974. emigrirala je u Norvešku. Marthina strast za odabiranjem i predstavljanjem filmova publici pojavila se kada se 1993. pridružila odboru Tromsø Film Cluba. Zatim je postala predsjednica odbora Norveške federacije filmskih društava (1996. – 2002.). Za Međunarodni filmski festival Tromsø (TIFF) počela je raditi 1998. godine i postala direktorica festivala 2004. godine. Otkako se povukla s te pozicije u ožujku 2020., profesionalno obnaša različite dužnosti, između ostalog onu glavne filmske konzultantice na regionalnoj razini u The Cultural Backpack, norveškom programu za približavanje umjetnosti i kulture učenicima. Također je suvlasnica Backbeat Kaffe & Vinyla, jedne od samo dvije trgovine pločama u sjevernoj Norveškoj.
Frano Mašković rođen je u Dubrovniku. Završio je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Stalni je član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Višestruko je nagrađivan za svoj rad na filmu, televiziji i kazalištu od čega izdvajamo ulogu Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama. Igrao je negativca u filmu Mayday koji je imao premijeru na Sundanceu, u filmu About The Beginning koji će tek izaći, te je radio božićni igrani film za djecu Kapa, hrvatsko-slovensku koprodukciju redatelja Slobodana Maksimovića. Ostvario je iznimno zapažene filmske uloge u filmovima Osmi povjerenik, Lada Kamenski, Trampolin i Moj Dida je pao s Marsa.
📸 Mare Milin
Dario Lonjak rođen je 1987. godine u Karlovcu. Od 2000. godine član je Videodružine Gimnazije Karlovac, a kasnije i jedan od osnivača Kinokluba Karlovac. 2006. godine upisuje režiju na ADU i radi niz kratkih žanrovskih igranih i dokumentarnih filmova, među ostalima i nagrađivani dokumentarac Srećko, o poznatom, osebujnom karlovčaninu Srećku Vučiću. ADU je diplomirao je 2012. godine, nakon čega asistira na dugometražnim filmovima (Metastaze, Ljudožder vegetarijanac, Broj 55 itd.). 2017. godine zajedno s piscem i producentom Velimirom Grgićem osniva Pulsar Produkciju koja u početku radi komercijalne i namjenske videe, glazbene videospotove, TV i web reklame, a kasnije i dokumentarne te igrane filmove prikazane i nagrađene na brojnim domaćim i stranim festivalima, od kojih se ističu Riječki orao o Gabrieleu D’Annunziju i njegovoj riječkoj avanturi te Oklop na četiri rijeke, kratki dokumentarac o improviziranim oklopnim vozilima i oružju s početka Domovinskog rata na karlovačkom području. Akcijska komedija Divljaci mu je debitantski igrani film.
Nemanja Ćeranić rođen je i odrastao u Inđiji 31. siječnja 1990. godine gdje i živi. Upisao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, na katedri za montažu 2010. godine. Diplomirao je na osnovnim i master akademskim studijima. Iza sebe ima tri snimljena kratkometražna igrana filma: „Poslednje veče doktora Jesvila”, „Stočar” i „Soba Smrti” te srednjometražni dokumentarac „Saša Đorđević“ u suradnji s Intermedia produkcijom. Dugometražni igrani film „Lihvar” i dvije serije „Švindleri” i „Grupa”. Filmografija: Poslednje veče doktora Jesvila (2012.), redatelj i montažer; Stočar (2013.), redatelj, scenarist i montažer; Rđava Medalja (2013.), montažer; Voz (2014.), montažer; Saša Đorđević, dokumentarac (2016.), redatelj i montažer; Soba smrti (2016.), redatelj; Volja sinovljeva (2017.), redatelj; Lihvar (2021.); Igrana serija: Grupa (2018.), redatelj; Švindleri (2019.), redatelj; Kljun (2021.), montažer. Film „Stočar“ bio je na raznim domaćim i međunarodnim festivalima: Cinemazone u Vrnjačkoj Banji u okviru Lovefesta 2013. – nagrada publike; Scena Fest – 2013., Inđija; Dukafest – Banjaluka 2013., Tuzla film festival 2013., Filmanak (Dani srpskog filma) 2013., Štutgart.
(Zagreb, 1980.) završila je studij Povijesti umjetnosti i Slovačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u produkcijskoj tvrtki Hulahop od 2012. godine gdje je surađivala u produkciji i distribuciji dokumentarnih i igranih projekata (Nije ti život pjesma Havaja, Lijepo mi je s tobom, znaš, Dnevnik Diane Budisavljević, Betonski spavači) te u distribuciji dugometražnih animiranih filmova. Producentica je Svjetskog festivala animiranog filma Animafesta Zagreb od 2015. godine. Sudjelovala je u radu žirija i selekcijskih komisija niza festivala u zemlji i inozemstvu te koordinira međunarodnu mrežu festivala animacije CEE Animation Festival Network.
(1977). Montažer više desetaka dokumentarnih filmova, od kojih su mnogi prikazani i nagrađeni na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Montirao je jedanaest dugometražnih igranih filmova, među kojima su i Put lubenica, Metastaze, Duh babe Ilonke, Ljudožder vegetarijanac, Kauboji, Pismo ćaći. Dobitnik je triju Zlatnih arena za montažu 2012.(za Pismo ćaći) i 2015. (za Imena višnje; s V. Lažetom) i 2017. (za Agape) te triju nagrada za montažu na Danima hrvatskog filma 2007., 2008. i 2009. Stručni je suradnik za dokumentarni film već 16 godina na Školi medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“.
Samostalna umjetnica, scenaristica i dramaturginja koja uz umjetnički rad djeluje i u sferi neformalnog scenarističkog obrazovanja. Kao scenaristicu, zanima je okušavanje u što različitijim formatima i žanrovima pa je tako pisala za sapunice (Zabranjena ljubav), humorističke (Bitange i princeze), dramske (Dobre namjere) i znanstveno-popularne serijale (Laboratorij na kraju svemira), tri dugometražna igrana filma (Bankirke, Duh babe Ilonke, Moj dida je pao s Marsa) kao i pregršt manje šašavih naslova. Idejna je začetnica scenarističkih radionica Palunko koje su sad već ušle u punoljetnu, osamnaestu godinu rada, a uživala je i kao članica radne skupine koja je oformila strukovnoj udruženje SPID – Savez pisaca izvedbenih djela. Kad ne izmišlja priče, onda ih crta. U formatu mrežne ilustracije osjeća se najslobodnije. Sve što zabrlja, tu je najlakše po
Rođen je 1978. u Zagrebu, gdje živi i djeluje kao montažer i nastavnik filmske montaže. Na Akademiji dramske umjetnosti diplomirao je 2001. godine na studiju Montaže. Usporedo sa studijem započeo je s radom kao asistent montaže na profesionalnim filmskim i televizijskim produkcijama te postupno ulazio u daljnje projekte kao montažer ili montažer zvuka. Montirao je kratke i cjelovečernje igrane filmove, dokumentarne filmove i emisije, igrane TV serije, eksperimentalne projekte, niz projekata poput TV reklama, glazbenih spotova, edukativnih i prezentacijskih filmova te zvuk na nekoliko filmova i serija. Priznanje za rad na polju igranoga filma primio je 2010. godine na 57. Festivalu igranog filma u Puli, za montažu filma „Šuma summarum“ (Zlatna arena za montažu). Održao je nekoliko radionica filmske montaže, a 2003. s nekolicinom kolega osnovao i mali postprodukcijski studio (Banana postprodukcija d. o. o.). Od 2006. godine izvodi nastavu na Studiju montaže Akademije dramske umjetnosti te sudjeluje u razvoju programa, u dva mandata kao prodekan za nastavu i jednom kao predstojnik odsjeka. S kolegama Davorom Švaićem i Jarekom Kaminskim 2010. godine pokreće suradnju Odsjeka montaže ADU (Zagreb) i PWSFTViT iz Llodza (Poljska), što se postupno razvija u redovitu međunarodnu radionicu filmske montaže čijoj se organizaciji priključuju i FAMU iz Praga te VŠMU iz Bratislave.
Iza Sydney Levine više je od četrdeset godina radnoga iskustva u filmskoj industriji. Trenutno radi kao edukator i konzultant, surađujući s producentima na planiranju i osmišljavanju strategija prodaje i financiranja filmskih festivala, kao i sa zemljama koje nastoje privući američke producente i producentske tvrtke radi koprodukcijskih projekata. Karijeru je započela kao prva žena u međunarodnoj distribuciji 1975. godine, zaposlivši se u 20th Century Fox Internationalu, a zatim je prešla u akviziciju kojom se bavila od 1978. do 1988. godine. Najprije nabavlja kratke filmove za tvrtku Pyramid Films, potom dokumentarce za ABC video and Films Inc., a naposljetku i cjelovečernje igrane filmove za distributere Lorimar Pictures i Republic Pictures. Godine 1988., Levine osniva FilmFinders, prvu bazu podataka namijenjenu filmskoj industriji, točnije direktorima nabave u filmskoj distribuciji i prodaji, kao i izbornicima festivala u potrazi za novim naslovima iz raznih dijelova svijeta. Baza FilmFinders 2006. godine spojila se s internetskom stranicom Withoutabox, a obje 2007. pripaja IMDb. Sydney potom, 2009. godine, osniva SydneysBuzz. Predavala je međunarodno filmsko poslovanje na institucijama poput sveučilišta Chapman, Slobodnih studija filma i poslovanja na Sveučilištu u Kaliforniji, Los Angeles (UCLA), The New School of Social Research, Deutsche Welle Akademie i Instituta Binger, te producentskih radionica filmskog festivala u Cannesu i Berlinale Talents, a nerijetko i moderira razne okrugle stolove i seminare. Živi u Los Angelesu i Berlinu, a uz to puno putuje po međunarodnim filmskim festivalima. Uz materinji engleski, govori i francuski, njemački te španjolski jezik.
